David Hume (1711 – 1776.) je bio škotski filozof i povjesničar. Zajedno s Adamom Smithom i Thomasom Reidom bio jedna od najvažnijih osoba u škotskom prosvjetiteljstvu. Povjesničari često vide njegovu filozofiju kao neki oblik skepticizma, ali mnogi komentatori su istaknuli da element naturalizma ima isti značaj. Hume je bio prvi moderni empirist koji je odbio svaku pomoć bilo od a priori principa rasuđivanja, bilo od svake druge ideologije koja obezbjeđuje skladnost između naših opažaja i svijeta. On je također smatrao da je nemoguće spoznati uzročno-posljedičnu vezu zaključivanjem a priori, odnosno da ju je moguće spoznati samo posteriori, putem iskustva.
UTJECAJ NA RAZVOJ ENGLESKE I ANGLOSAKSONSKE FILOZOFIJE
David Hume radikalno je proveo empirističko gledište i doveo ga do skepticizma. Hume poriče svaku mogućnost metafizičke spoznaje (takve o kojoj iskustvo šuti), pa onda i mogućnosti spoznaje; bilo tjelesne, bilo duhovne supstancije. Po njegovom shvaćanju to je prazan pojam metafizičke spekulacije.
Hume je snažno utjecao na sav daljnji razvoj engleske i anglosaksonske filozofije uopće, a posebno na pozitivizam i pragmatizam.
Svojom tezom o nemogućnosti objektivne nužne spoznaje uzročno-posljedične veze, kojoj on nalazi samo psihološko opravdanje, ali ne i logičko utemeljenje, utjecao je Hume na Kanta, trgnuo ga i potaknuo na pokušaj drugačijeg rješenja spomenutog pitanja.
ODNOS IDEJA I ČINJENICA
Kritički postavlja Hume uopće problem vrijednosti spoznaje. Sve predmete ljudskoga uma dijeli na odnose ideja i činjenice.
Prve od tih predmeta spoznajemo intuitivno ili demonstrativno, dakle neovisno o svakom iskustvu (npr. da je kvadrat nad hipotenuzom jednak zbroju kvadrata nad objema katetama). Činjenice međutim ne spoznajemo tako sigurno, niti je njihova istinitost tako upadljiva. Štoviše, suprotnost neke činjenice lako zamišljamo bez ikakva proturječja jer "što jest moće i ne biti". tako, npr. možemo zamisliti da sunce sutra neće izaći.