Ivan Đikić rođen je 1966. godine u Zagrebu, gdje je diplomirao na Medicinskom fakultetu. Doktorirao je molekularnu biologiju, a znanstveno se usavršavao u SAD-u i Švedskoj. Krajem 2002. godine postao je najmlađi profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Goethe u Frankfurtu. Osim u Frankfurtu, na radu ima i dvije hrvatske adrese: Medicinski fakultet u Splitu i MedILS - Mediteranski institut za istraživanje života.
Jedan je od najmlađih članova Europske organizacije za molekularnu biologiju (EMBO), koja okuplja 36 nobelovaca. Objavio je više od 80 radova u vodećim svjetskim znanstvenim časopisima, koji su citirani više od 5.000 puta. Dobitnik je niza međunarodnih priznanja, među kojima se ističu AACR nagrada za izvanredna dostignuća u istraživanju raka Američke udruge za istraživanje tumora te nagrada Europskog udruženja za istraživanje raka (EACR) za najboljeg mladog istraživača.
U ovom izvatku iz opsežnih intervjua s I. Đikićem objavljujemo najzanimljivije dijelove o njegovom znanstvenom radu, napretku brojnih istraživanja medicine o liječenju raka te pogledu na društvene prilike i znanstveno okruženje u Hrvatskoj i svijetu.
Što vas pokreće u radu i istraživanjima?
Cjelokupna mi je motivacija od učeničkih dana do danas to da otkrijem nešto novo, da dođem do odgovora na pitanja koja me zaokupljaju. Svoj veliki hobi pretvorio sam u profesiju i zato sam toliko sretan. Dok istražujem, najveći mi je trenutak zadovoljstva kada otkrijem nešto što do tada nikome nije bilo poznato. Nije uvijek u istraživanjima sve lagano, mnogo je frustracija, no kad dođete do otkrića - to je poseban osjećaj koji vas ispunjava. Nije mi cilj imati samo mnogo radova i citata, nego da zajedno s kolegama i suradnicima dođem do značajnih i originalnih otkrića, te da od tih spoznaja ima korist šira društvena zajednica: pacijenti, bolnice, kompanije koje proizvode lijekove…
Kakvi su uvjeti za rad na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Goethe u Frankfurtu?
Uvjeti za rad su takvi kakve svaki znanstvenik može samo poželjeti, ali ono što je meni jednako bitno su i isto takvi uvjeti za obiteljski život. Ne slažem se s teorijom kako netko može profesionalno uspjeti ali štetu obiteljskoga života. S malo volje i truda posao i obitelj ne moraju se i ne smiju isključivati u odabiru: ili - ili!