Njemački fizičar i Nobelovac MAX PLANCK rođen je u Kielu, 23. travnja 1858, a umro u Göttingenu, 4. listopada 1947. Osnivač je kvantne teorije koji je 1910. godine objavio revolucionarnu hipotezu da svaki izvor energije može zračiti energiju samo u diskretnim količinama - KVANTIMA.
Na toj osnovi izveo je zakon zračenja, poznatu PLANCKOVU FORMULU. Njegovu ideju o diskontinuiranosti energije, koja je danas temelj tumačenja svih atomskih pojava, kasnije su primijenili Einstein i Bohr na tumačenje fotoelektričnog efekta i spektra vodikova atoma.
Na sjednici Njemačkog fizikalnog društva 14. prosinca 1900. godine Max Planck je predstavio svoj rad Zur Theorie des Gesetzes der Energieverteilung im Normalspektrum u kojem je opisao zakon zračenja crnog tijela dobiven putem revolucionarne hipoteze kvantizacije energije.
Taj se datum smatra rođendanom kvantne fizike, a 150. godina od njegovog rođenja ove se godine obilježava širom znanstvenog svijeta radionicama i skupovima njemu u čast.
ŽIVOTNI I ZNANSTVENI PUT
Max Planck dolazi iz fakultetski obrazovane obitelji – otac bio profesor prava u Kielu, a oba djeda, kao i pradjed bili su profesori teologije u Göttingenu. 1867. godine obitelj se seli u München gdje je Max pohađa školu. Sa 16. godina započinje studirati na Sveučilištu u Münchenu. Čim je otpočeo, već je razgovarao o perspektivama istraživanja u fizici sa svojim profesorom fizike, Philippom von Jolly, jer se govorilo kako je fizika uglavnom potpuna nauka i da ima vrlo malo perspektive za daljnje istraživanje. Na sreću da se Planck odlučio za fiziku i pored siromašne budućnosti za istraživanja kako je njemu predstavljano.
Planck opisuje zašto je odabrao fiziku: „Vanjski svijet je nešto neovisno od čovjeka, nešto apsolutno, pretraga u zakonima koji se temelje na apsolutnim primjenama, a meni su se prikazala kao najveća sublimarna znanstvena potjera u životu.“