Grčki liječnik Hipokrat (5.st.p.K.), poznat i kao otac medicine, prvi je pisao o liječenju sličnog sličnim. On je prvi ukazao na činjenicu da je bolest posljedica prirodnih sila, a ne božanskih utjecaja. Homeopatsku medicinu, kakvom je danas znamo, promovirao je dr. Christian Friedrich Samuel Hahnemann (1755.-1843.) čiju biografiju možete pročitati na AMOIC portalu. U svoje vrijeme zagovarao je mnogo toga što danas više nije novost: pravilnu ishranu, redovitu tjelovježbu i poboljšane socijalne uvjete. U svojim istupima protestirao je protiv primjene visokih doza lijekova s drastičnim neželjenim popratnim djelovanjima. Radio je kao liječnik praktičar te je puno prevodio s engleskog i francuskog jezika.
"RASPRAVA O LJEKOVITOM BILJU"
Godine 1790. dok je prevodio "Raspravu o ljekovitom bilju" dr. W. Cullena, Hahnemann naišao je na odlomak o kori drveta kininovca, iz koje se dobiva kinin, vrlo dobar lijek protiv malarije. Odlučio je sam provesti eksperiment i pozabaviti se daljnjim istraživanjem. Danima je sam sebi davao doze kinina i detaljno zapisivao sve svoje reakcije. Na svoje čuđenje, dobio je simptome malarije, usprkos činjenici da zapravo nije bio zaražen tom bolešću. Simptomi su se vraćali svaki put kad bi uzeo dozu kinina i trajali bi po nekoliko sati. Pitao se da li je to razlog zašto se malarija liječi kininom.
Hahnemann je potom testirao mnoge druge supstance na isti način - dajući doze zdravim osobama i primjenjujući spoznaje u razvoju simptoma za liječenje bolesti sa sličnim simptomima. Mnoge supstance koje je koristio bile su doista vrlo otrovne i to ga je potaklo da eksperimentirajući ustanovi najmanju moguću djelotvornu dozu. Konačno je razvio metodu potenciranja početne supstance. Tako je, dajući izuzetno male doze, otkrio da je izliječio mnoge bolesti bez nepoželjnih popratnih pojava.
1810. utvrdio je principe homeopatije u djelu "Organon rationale medicine", da bi nakon toga započeo predavati homeopatiju na Sveučilištu u Leipzigu. Cijelog svog života nastavio je eksperimentirati sa razrijeđenim lijekovima postupno koristeći sve slabije otopine, koje su, paradoksalno postajale sve djelotvornije.
Slijedom Hahnemannovog uspjeha, homeopatija se brzo proširila Europom i dijelom Amerike. Utemeljitelj homeopatije u Velikoj Britaniji je Dr. Quin, nakon što je izliječio sam sebe od kolere pomoću kamfora 1831. godine, a prvu Londonsku homeopatsku kliniku utemeljio je 1849. godine.
Klasična homeopatija temelji se na radu dr. J. T. Kenta, američkog homeopata koji je uveo pojam konstitucijskih tipova i propisivanja homeopatskih lijekova u skladu s tim, pri čemu se prije propisivanja nekog homeopatskog lijeka uzimaju u obzir fizički simptomi bolesti i emocionalne karakteristike pacijenta.
Izvor: homeopatija. com