Krumpir odlikuje velika količina kalija koji je važan za srce i bogatstvo C vitamina. 200 g kuhanog krumpira ima 220 kcal, a najbolje ga je konzumirati neoljuštenog. Krumpir je nadaleko poznata namirnica i svakodnevni obroci su nezamislivi bez njega. Stigao je iz Južne Amerike (iz Perua) prije više od 400 godina. U današnje vrijeme kada svi posvećujmo puno brige zdravoj prehrani i pravilnom odabiru namirnica, većina ljudi smatra kako je krumpir nešto što bi trebalo biti „out“ u kuhinji.
Pomisao na pržene krumpiriće izaziva sablazan u svijetu zdrave prehrane. No nije sve tako crno – krumpir ima puno dobrih značajki, prehranio je mnoge sirotinjske obitelji i nema razloga za njegovo izbjegavanje.
Kako ima 2.5 puta manje škroba od kruha preporučuje se u prehrani dijabetičara, a bogat je i vitaminima A, B, C i F. Najbolje ga je kuhati u ljusci jer se zadržavaju skoro svi njegovi vitamini. Ideal je za dijetalnu prehranu, te kod probavnih problema, bilo da ga jedu djeca ili odrasli.
U narodnoj medicini je poznat niz ljekovitih svojstava krumpira – koristi se za otklanjanje glavobolje i to tako da se čelo obloži kriškama sirovog krumpira. Nariban i sirov koristi se za rane, otekline, čireve, nagnječenja, upale mišića i kosti, kod reume i upale zglobova, a naribani i hladni krumpir se stavlja čak i na opekline.
Prijesni krumpirov sok je odlično je sredstvo protiv upale želučane sluznice i čira na želucu – naribati jedan do dva krumpira, istisnuti sok , te ga razrijediti s toplom vodom i popiti na prazan želudac.
Kod krumpira najviše pozornosti treba posvetiti njegovom skladištenju i zrelosti. Ne smije se ostavljati na svjetlu jer tada pozeleni i dolazi do otrovnog spoja solanina (alkaloid – prirodni pesticid/fungicid, otrovan za ljude), koji je štetan za probavne organe i vid.