INFO +385 (0)1 27 28 146, +385 (0)1 58 02 942, +385 95 8806 808

Registrirajte se

Prijava za newsletter

Biografije

Isprintajte Pošaljite

RUĐER BOŠKOVIĆ

Josip Ruđer Bošković je poznati hrvatski znanstvenik, koji se bavio matematikom, astronomijom, fizikom, filozofijom i geodezijom. Porijeklom je iz Dubrovnika, gdje je rođen 18.05.1711. godine, a umro je u Milanu 13.02.1787.

ŠKOLOVANJE

Bošković je rođen u Dubrovniku kao sedmo dijete majke Paule Bettera (iz bogate talijanske obitelji) i oca Nikole Boškovića, trgovca. Osnovno obrazovanje je stekao u Dubrovniku, a s 15 godina odlazi u Rim, gdje stupa u isusovački Collegium Romanum. 1732. je završio filozofiju, a nedugo potom i teologiju. Po završenom studiju teologije zaređen je u svećenika te je stupio u isusovački red.
Profesorom matematike postaje 1740. godine.

Ruđer Bošković se bavio mnogim matematičkim problemima, beskonačno malim veličinama, logaritmima negativnih brojeva, problemom tijela maksimalne atrakcije itd. U svojoj knjizi Elementa matheseos universae (Rim, 1754. godine) daje znatan broj teorema iz trigonometrije, prvi izvodi četiri osnovne diferencijalne formule sferne trigonometrije, kao i oskulatorni krug.

U raspravi De aestu maris (1747. godine), prvi među matematičarima govori o neeuklidskoj geometriji, u kojoj se s krivuljama radi isto kao i s pravcima, te predlaže geometriju s tri i više prostornih i jednom vremenskom veličinom, koja se danas i upotrebljava.

DOPRINOSI U ZNANOSTI

Astronomija
Bavio se i astronomijom i objavio pet knjiga pod nazivom Opera pertinentia ad opticam et astronomiam (1785. godine) U njima izlaže svoju teoriju o aberaciji svjetlosti, te kao i Einstein smatra brzinu svjetlosti konstantnom. Po njemu je sve relativno, kako prostor, tako i vrijeme. Mjerila nisu konstantne duljine i smanjuju se u pravcu kretanja. Kao metodu za pronalaženje skretanja svjetlosne zrake pri prolazu kroz razne sredine, preporuča pokuse s dva dalekozora od kojih je jedan ispunjen vodom. Ispitujući krivulju refrakcije, prvi određuje visinu troposfere. Iz tri opažanja Sunčevih pjega određuje rotaciju Sunca i njegov promjer, izvodi jednadžbu šestog stupnja za kretanje kometa, koju su kasnije prihvatili Olbers, Langrange, Opolcer i Wilkens. Zamišlja zvijezde kao veća ili manja sunca.

Njegova atomistika predvidjela je zvijezde sa vrlo gustom i vrlo razrijeđenom materijom, divove i patuljke, koji su otkriveni tek u 20. stoljeću. Zvjezdarnica u Breri blizu Milana, za koju je izradio planove, bila je najmodernija u to doba. Osnovao je praktičnu astronomiju, prvi ukazao na potrebu ispitivanja grešaka mjernih instrumenata i dao formulu za ispravke grešaka.