Na temelju vlastitih opažanja, neovisno o Hipokratu i Paracelzusu, zakon sličnosti u farmakoterapiji primijenio je znameniti njemački liječnik Samuel Hahnemann na prijelazu 18. u 19. stoljeće. Bavio se kemijsko-ljekarničkim studijima te je, između ostalog, napisao Ljekarnički leksikon u 4 dijela, što je u ono doba bilo enciklopedija sveg ljekarničkog znanja i vještina. Radeći kao liječnik praktičar bio je nezadovoljan medicinskim navikama onog vremena. Naročito je osuđivao metode kao što je puštanje krvi, zazivanje povraćanja, davanje opijuma i slično, zbog često kobnih neželjenih učinaka. Njegova savjest se pobunila protiv takvog načina liječenja - ugrožavanja pacijenata.
DJELOTVORNOST PREPARATA
Razrjeđivanjem supstance eliminirao je toksičnost pojedinih preparata tako da se i otrovi (npr. Aconitum, Belladonna, Lachesis, Mandragora i dr.) mogu koristiti u ljekovite svrhe. Razrjeđivanja je radio na sljedeći način. Uzeo je jedan dio osnovne tvari i dodao devet dijelova vode te ritmički, jedankomjerno protresao kroz izvjesno vrijeme (2-3 min.). Dobiveno razrjeđenje nazvao je D1 ili prva potenca. Od te prve potence uzeo je opet jedan dio i dodao devet dijelova vode te tresao na isti način. Tako je nastala D2 ili druga potenca. Bitno je to, da samo uobičajeno razrjeđivanje ne bi bilo dovoljno, nego je svaku potencu trebalo provesti kroz ritmičko gibanje. Na taj način priređena treća potenca D3 bilo je razrjeđenje 1:1000 ili 10-3.
U ono doba nije mogao dokazati djelotvornost tih postupaka znanstvenim metodama, no nastavio je eksperimentirati sa sve većim razrjeđenjima, koja su, paradoksalno, postajala sve djelotvornija. Kritičari su upozoravali da kod razrjeđenja D24 (10-24) ne nalaze molekularne tragove. Postavili su pitanje kako taj preparat može djelovati, odnosno pozitivni učinak pripisali placebo učinku. No, te prigovore djelotvorno su opovrgavali terapeutski učinci u beba i djece, u veterini, pa čak i u liječenju biljaka, gdje nije moglo biti sugestivnog učinka.
Danas je, zahvaljujući sve bržem razvoju znanstvenih metoda istraživanja, posebno na području atomske fizike i proučavanjima iskoristivosti atomske energije, dokazano djelovanje homeopatskih pripravaka u visokom razrjeđenju, što je i objavljeno u vodećim medicinskim časopisima.